Ne želim u rukavicama da dajem ljubav, već potpuno predano, golih ruku, golog srca.
Poželjela sam da pišem o ljubavi. O poimanju ljubavi.
Razmatrajući šta bih napisala uočila sam da ljubav ne poznaje definiciju i da je svi doživljavamo drugačije. Na nama je da izaberemo da li ćemo živjeti uprkos ljubavi ili ćemo prkositi ljubavi.
Želeći da kažem što već nije rečeno shvatila sam da bi bilo najbolje da pitam.
– Vjeruješ li u ljubav?
– Mislim da ne postoji savršen muškarac, da žene moraju da budu mudre i da je prihvatanje rješenje.
– Prihvatanje?!
– Vjeruješ li u ljubav?
– Ne. Vjerujem u strast, ali u ljubav za cijeli život – ne. To je dogovor. Kompromis.
– Dogovor?! Kompromis?!
– Vjeruješ li u ljubav?
– Ljubav je samo izmišljena reč za reprodukciju.
– Reprodukciju?
– Vjeruješ li ti u ljubav?
– Ne. Ljubav je nužno zlo. Uvek jedan pati.
– Zlo? Pati?
O čemu su onda pisali Mika Antić, Desanka Maksimović i mnogi drugi? Da li su pisali o prihvatanju, dogovoru, konvencionalnoj vezi ili braku, reprodukciji, zlu ili o ljubavi?
Odbijam da vjerujem da partnerska ljubav ne postoji.
Odbijam da vjerujem da je prolazna nakon par uzdaha, tri problema i jedne plate koja kasni.
Odbijam da vjerujem da je ljudi opisuju i doživljavaju banalno i nemaštovito.
Odbijam da vjerujem da neću naći ljubav o kakvoj maštam.
Svi mi se slatko nasmijemo kada djeca objašnjavaju šta je ljubav, olako vjerujući da oni pričaju koještarije. Da ste se zamislili shvatili bi upravo suprotno. Ta mala neiskvarena srca znaju tačno šta je ljubav, jer još nisu okusila sujetu, ponos, zavist, ljubomoru, superiornost, ego i inat.
Da li ste se ikada zapitali zašto oni vjeruju u bajke, a vi više ne?
Upravo zato što je ljubav neegoizam. Ljubav je dijeljenje!
Tajna je u dijeljenju. Ne u davanju i uzimanju, već u recipročnom dijeljenju. Ne ni u bezuslovnoj ljubavi. Bezuslovna ljubav je rezervisana za sina ili kćerku, za sport, klavir, balet, glumu, pisanje, fudbalski klub i prvu ljubav dok još mislimo da jednosmerna ulica vodi do cilja. A onda kada malo odrastemo, ukoliko imamo sreće, shvatimo da jednosmjerna ulica vodi do kraja puta, a nama treba uvijek početak.
Formula za ljubav ne postoji. Početak je ta imaginarna šifra za uspjeh u ljubavi. Ne kažu bez razloga da je početak najljepši. Ima i onih koji kažu da je svaki početak najteži, ali to su pesimisti, oni ionako ne vjeruju u ljubav. Početak je ključ, početak dana, proljeća, jeseni, početak ljubavi koja nema utisnut rok trajanja.
Većina bi željela instant zadovoljstvo, instant ljubav, uspjeh i novac. Tako nešto ne postoji. Savremen način života, ubrzan tempo, mediji i društvo nam sugerišu da je sve zamenljivo, od tehnike, preko obrazovanja i zanimanja, pa sve do partnera. Štampa nam daje psihološku potporu da napustimo partnera čim nam nešto nije potaman u vezi.
Danas je sramota vikendom uveče da ostanemo kod kuće. Sramota je da kažemo da vjerujemo u ljubav. Sramota je da volimo naočigled svih. Ne možemo ubjediti druge da je u pitanju čista ljubav, bez interesa i zadnjih namjera.
Biće i onih koji neće razumjeti da tu ne postoji logika, da je ljubav nemjerljiva i neobjašnjiva. Da ne postoje granice, baš kao ni daljine. Sumnjaće ljudi. Sumnjaće u ljubav i pitaće nas: „Koja su pravila igre?”
Život ne zna pravila te igre zvane ljubav. Pravilo je da živimo život. Živimo ljubav.
Neke ljubavi su nas zaobišle, sa nekima smo se mimoišli, neke su nas i zaustavile, a neke smo i mi zaustavili iz straha, bojeći se da nas ne povrijede. A tada nismo znali da se u životu ostvaruju samo dvije stvari, ona koju najviše želimo i ona koje se najviše bojimo. Čak i da imamo mogućnost da vidimo paralelnu fizičku realnost uvjerili bismo se da bismo opet bili na istom ovom mjestu, jer jedina vremenska jedinica u kojoj ljubav živi jeste sadašnjost.
Sada je jedino vreme po kojem štelujem dan. Od trenutka kada ustanem u svakom trenutku je pravo vreme za sve. Živim sadašnjost i samo u tom trenutku uživam. Zato ne nosim sat. Ako bih ga i nosila, bio bi bez kazaljki. I tada bi upravo pokazivao trenutak koji živimo i koji nas prožima. Trenutak sadašnjosti i jedine istine i iskrene emocije.
Kada ne idemo ispred vremena, onda ni ostvarenja ne idu ispred nas.
Moj konstitutivan stav prema ljubavi je: Mislim, osjećam i živim ono u šta vjerujem. Ne želim u rukavicama da dajem ljubav, već potpuno predano, golih ruku, golog srca.
Sinonimi za ljubav su povjerenje, iskrenost, poštovanje, odanost, zahvalnost, samouvjerenost, hrabrost, mašta, želja i volja. Ljubav ne može da opstane bez osnovnih načela. Ovo su moja. Ne pristajem na manje, ali sam spremna da dam više.
Ljubav spada pod kategoriju bajki i epova i ne dozvolite drugima da vam rasprše maštu jer mašta postaje stvarnost samo onda kada u nju vjerujemo.
Ja biram da vjerujem u ljubav. Pravu ljubav, mahnitu i nezasitu. Ljubav bez očekivanja, sa mnogo nadanja. Ljubav bez predrasuda, sa nepristrasnim argumentima. Neću prestati da vjerujem ni sutra kada me ostavi, ni prekosutra kada me prevari, jer ću znati da to nije bila ljubav. Ljubav postoji, ja ću je naći ili ona mene, potpuno je svejedno.
Da li vi vjerujete u ljubav?
